Pula I Imola, Urbanizam Gradova Pobratima
Autobusom tvrtke Brioni Pula, jednog lijepog dana u onom razdoblju u kojem su se jedni nadali da iz 20 ulazimo u 21 stoljeće dok su drugi pak paralelno smatrali da iz 13 vijeka ne izlazimo na neodređeni rok, radna skupina ondašnjeg urbanističkog pulskog diva Urbis72, sve stručnjak do stručnjaka u svojim užim specijalnostima, stigla je u poslovni posjet Imoli.
Posve neovisno o birokratskim enigmama da li se ovdje bus čeka na Korzu ili na Giardinima, da li se na izlet ide na Brijune ili na Brione, te da li su ovdašnji stanovnici uopće Puljani ili Puležani – pri čemu svakako najbolje vibrira Pulastri (osobe od uticaja i autoriteta, najviša stepenica na hijerarhijskoj ljestvici), većina mlađih žitelja Pule barem je jednom u životu pojela fritaju od šparuga s Lungomarea, a da pri tome niti ne sanjaju da je ovo popularno šetalište, okupljalište, mjesto rađanja prvih ljubavi te usput ujedno i prekrasna plaža, bujno zeleno tek od relativno nedavno, prije čega tu nije bilo ničeg osim gole stijene. Naime ovakav kakav je danas, Lungomare je fenomenalni rezultat marljivog pošumljavanja ekološki osviještenih vrijednih ruka drugova i drugarica onomad nakon 2 svjetskog rata.
Raspadom bivše Jugoslavije, nažalost ratom umjesto mirnim putem, iz Pule i okolice brojni su napuštali svoje obitelji trčeći trbuhom za kruhom u inozemstvo. Najveći teret iznijele su žene, mnoge od njih penzionerke, spasivši ovdašnju ne samo platežnu sposobnost već i sam platni promet – svakodnevnim ili sedmodnevnim ili petnaestodnevnim odlascima preko granice na asistiranje starijima i nemoćnima. S druge pak strane, u poslijeratnim okolnostima veliki broj ljudi iz unutrašnjosti Hrvatske pristizao je u Pulu gajeći nadu u prosperitet i bolji život. Odmah je postalo sasvim očigledno da će Pula morati rasti i širiti se. Nije prošlo dugo, i turizam se počeo veoma ubrzano razvijati, te je očekivanim potencijalnim posljedicama svega toga “Liga za boj protiv turizma” kultnog Francija Blaškovića poprimila puni smisao.
Vjerojatno svako u Puli zna da je Imola mjesto na čijoj je čuvenoj pisti Formule 1 tragično poginuo legendarni Brazilac, trostruki svjetski prvak Ayrton Senna. Međutim, rijetko kome je ovdje poznato da su Pula i Imola gradovi pobratimi još od 1972 godine.
Imola je grad urbanistički organiziran na optimalni način, i svakako je u tom smislu odličan primjer na kojeg se valja ugledati i slijediti ga. Priroda, prisustvo civilizacije i njene industrije s prometnim potrebama, sve to u ravnoteži. Niske stambene zgrade, javni gradski bazen, harmonija boja, nezakrčene ulice, čistoća, zelenilo i parkovi na svakom uglu. Gradsko odlagalište otpada s proizvodnjom alternativne električne energije kvantitete dovoljne za dobar dio grada, tehnologija bez neugodnih mirisa i takva da prođeš pored smetlišta a jedva ga zamijetiš. Sve u svemu, sklad i ekološka održivost u prvom planu.
Pula tada na raskršću svakojakih opcija i raznolikih izbora u odnosu na urbanistički plan i urbani razvoj – vraćajući se samom početku ove priče, cilj ne daleko udaljen za avionsku kartu Croatia Airlines-a već za autobus Briona ili za još kraće morem hidrogliserom. Imola, uz sve to još i grad pobratim. Sve je bilo krenulo dobrim i pravim putem…