Iglu Po Iglu, Škola Za Spas U Zadnji Čas

Iglu odnosno igdlu tj. igloo, u originalom je značenju “kuća od snijega”, i kad se spomene – nama u ovom dijelu planete Zemlje automatski dolazi primisao na nepregledno veliko bjelilo Sjeverni pol i Eskime. No s obzirom na njegovu prvenstvenu namjenu a to je sklonište izvanredne funkcionalnosti, nije strana tematika niti u drugim hladnijim područjima širom svijeta, štoviše predmet je razmišljanja i razgovora u okvirima opasnosti kojima se izlažu znanstvenici, istraživači, planinari, putnici i trgovci, sportaši i drugi avanturisti. Neprobojna magla na -40 stupnjeva, snažna snježna oluja, zavijanje gladnih vukova, izgubiti se u sibirskoj smrzavici divljeg bespuća, samo su neki od razloga zašto iglu po iglu predstavlja školu za spas u zadnji čas.

Kad pravi majstor napravi iglu, onda je to bez imalo pretjerivanja građevinska umjetnost. A pravi majstor je bez ikoje diskusije tko god ga uspije podići u bilo kom stanju i obliku onda kad je napotrebnije, te nema inženjera ili arhitekta koji bi se u tom trenutku mogli mjeriti s ovim zidarom, niti ima para u cijelom Svemiru koje bi mogle platiti luksuz što ga iako mu nedostaje bazen pruža njegova polovica poveće bijele lopte konstruirane za sat i pol – dva.

Eskimi u principu ne vole da ih se tako naziva, naime na jeziku ovog naroda koji je toliko miroljubiv da u njihovom rječniku uopće nije postojao pojam “rat”, eskim znači “čovjek koji jede sirovo meso”. Eskim više preferira biti “Inuit”, što je u prijevodu s njihovog jezika jednostavno i najprirodnije “čovjek”.
Iglu je stoljećima naturalna prilagodba i logičko rješenje za ekstremne životne uvjete kojima su ljudi izloženi na lokalitetima poput arktičkog dijela Kanade, Aljaske i grenlandskog Arktika. U ambijentima s temperaturama koje se spuštaju niže od minus 40 Celzijevih stupnjeva, budući da od biljnog svijeta nema ni voća ni povrća, Inuiti su preživljavali od lova i ribolova hraneći se mesom i masnoćama sobova, tuljana, polarnih medvjeda, morževa…